Ugovor o doživotnom izdržavanju jedan je od najčešćih, ali i najosetljivijih ugovora u praksi — naročito kod starijih lica koja žele da obezbede brigu o sebi do kraja života, a da zauzvrat svoju imovinu ostave onome ko se o njima stara.
Iako deluje jednostavno, ovaj ugovor ima nekoliko ozbiljnih pravnih posledica koje mogu iznenaditi i samog vlasnika imovine i njegove naslednike. U ovom tekstu objašnjavamo šta tačno taj ugovor znači, ko ga može zaključiti i na šta posebno treba obratiti pažnju.
Šta je ugovor o doživotnom izdržavanju?
Ugovorom o doživotnom izdržavanju primalac izdržavanja obavezuje se da posle svoje smrti na davaoca izdržavanja prenese svojinu tačno određenih stvari ili neka druga prava. Davalac izdržavanja se, kao naknadu za to, obavezuje da ga izdržava i da brine o njemu do kraja života, a posle smrti da ga sahrani.
Dakle, reč je o dvostrano obavezujućem ugovoru: na jednoj strani stoji obaveza izdržavanja, a na drugoj obaveza prenosa prava svojine nakon smrti primaoca.
Zašto je ovo „rizičan" ugovor za obe strane?
Vrednost obaveze davaoca izdržavanja u trenutku zaključenja ugovora nije poznata — jer niko ne zna kada će primalac izdržavanja preminuti. U zavisnosti od dužine njegovog života, obaveza davaoca može biti znatno manja, ali i znatno veća od vrednosti imovine koju dobija.
Zbog te neizvesnosti, ugovor o doživotnom izdržavanju je aleatoran (ugovor na sreću). To ima dve važne posledice:
- na njega se ne primenjuje načelo ekvivalentnosti koje važi za druge dvostrano teretne ugovore
- ne može se poništiti po pravilima o prekomernom oštećenju
Drugim rečima — okolnost da je jedna strana „prošla bolje" nije razlog za poništaj ugovora.
Šta sve obuhvata „izdržavanje"?
Doživotno izdržavanje je složena obaveza koja obuhvata veliki broj raznovrsnih davanja i činjenja. Cilj je da se primaocu izdržavanja — najčešće starijem licu — omogući normalan svakodnevni život, u meri u kojoj to sam ne može da obezbedi (hrana, stanovanje, nega, lekovi, briga o zdravlju i slično).
Ko može biti davalac izdržavanja?
Davalac izdržavanja može biti svako poslovno sposobno lice. Postoje, međutim, važna ograničenja.
Lica koja se profesionalno staraju o primaocu. Ugovor je ništav ako je davalac izdržavanja lice koje se o primaocu stara u okviru svog zanimanja ili delatnosti — medicinsko osoblje, bolnice, domovi, razne agencije — osim ako je prethodno pribavljena saglasnost organa starateljstva.
Smisao ove zabrane je sprečavanje zloupotrebe staranja u okviru zanimanja. Odnosi se na centre za socijalni rad, domove za stara i nemoćna lica, domove zdravlja, bolnice, humanitarne organizacije i sva lica zaposlena u njima koja mogu doći u kontakt sa potencijalnim primaocima.
Bitno je razumeti granicu: ugovor se može zaključiti sa lekarom koji je prijatelj ili rođak primaoca — dakle sa nekim ko se o primaocu ne stara u okviru svoje delatnosti.
Maloletno lice takođe može biti davalac izdržavanja, ako ga zastupa roditelj odnosno zakonski zastupnik.
Ovaj ugovor nije isključen ni u imovinskim odnosima supružnika, odnosno roditelja i dece.
Forma ugovora — zašto mora kod javnog beležnika
Ugovor o doživotnom izdržavanju zaključuje se kod javnog beležnika i mora biti u obliku javnobeležnički potvrđene (solemnizovane) isprave. U mestima u kojima javni beležnici nisu imenovani, overu vrše osnovni sudovi.
Prilikom solemnizacije, javni beležnik je dužan da ugovornike posebno upozori na jednu ključnu posledicu (o čemu stavlja napomenu u klauzuli o potvrđivanju). Ako to upozorenje izostane — ugovor je ništav.
Najvažnija posledica: imovina ne ulazi u zaostavštinu
Ovo je odredba koju najveći broj ljudi ne razume, a koja je suštinska.
Imovina koja je predmet ugovora o doživotnom izdržavanju ne ulazi u zaostavštinu primaoca izdržavanja — pa se o njoj ne raspravlja u ostavinskom postupku. To znači da se tom imovinom ne mogu namiriti ni nužni naslednici primaoca.
Praktično: ako roditelj zaključi ovakav ugovor i svoju nekretninu ostavi jednom detetu kao davaocu izdržavanja, ostala deca po pravilu na toj nekretnini ne mogu ostvariti svoj nužni nasledni deo — jer ta imovina više nije deo zaostavštine. Upravo zato ovaj ugovor često izaziva sporove u porodici.
Kada primalac izdržavanja premine, davalac se na osnovu ugovora upisuje kao novi vlasnik u katastar nepokretnosti — više o samom postupku pročitajte u tekstu o uknjižbi nepokretnosti.
Razmišljate o ugovoru o doživotnom izdržavanju?
Bilo da želite da obezbedite brigu o sebi u starosti ili da preuzmete obavezu izdržavanja bliske osobe, ovaj ugovor nosi ozbiljne i trajne posledice — i za vas i za vaše naslednike. Pravilno sastavljen ugovor štiti obe strane i sprečava buduće sporove.
Pre potpisivanja, posavetujte se sa advokatom. Kontaktirajte našu kancelariju da zajedno prođemo kroz vašu situaciju.